Repriza svečanog obilježavanja 70. godina Istarskog narodnog kazališta

U srijedu, 20. veljače reprizirat će se 70. godina Istarskog narodnog kazališta posebnim programom pod nazivom ‘Ljetopis’ autora i redatelja Luke Mihovilovića.

Narodno kazalište u Puli osnovano je rješenjem Narodnog odbora grada Pule 19. ožujka 1948., a prvu premijeru, točnije svoju prvu produkciju uopće (otkada postoji kazališna zgrada na ovome mjestu), Držićeva Dunda Maroja, Narodno kazalište u Puli svojim je snagama i svojim ansamblom, odigralo 22. siječnja 1949. godine.

Ideologija nove države bila je dobro skrivena u sadržaju koji se predstavljao, što je bio glavni razlog otvaranja kazališta. Nije bilo bitno odakle su ljudi, bilo je važno da se radi i da se gradi. Bratstvo i jedinstvo. Nije prošlo dugo vremena da se shvati kako kazalište nije baš jeftin način promidžbe. Tada kreću nedaće i problemi. Odobravaju se sve manji iznosi za financiranje osoblja i programa, stara je zgrada u derutnom stanju, nekvalificirani administrativni i tehnički odjel, loši umjetnički dosezi…

Početkom 60-ih godina počinju sve izrazitija negodovanja, uzdržavanje kazališta od strane Općine je preskupo, neekonomično, da bi se koncem tih istih 60-ih došlo do jasnog zaključka: kazalište mora u likvidaciju.

Nakon 23 sezone s postavljenih 213 premijera (199 kazališnih i 14 operetnih naslova) 125 autora (66 stranih i 59 domaćih) i odigranih 2.050 predstava, zbog velike dotrajalosti kazališne zgrade gradske su vlasti 1970. najprije zgradu zatvorile, a 29. travnja 1971. donose rješenje o prestanku rada Istarskoga narodnog kazališta kao ustanove, raspušten je glumački ansambl, a dio tehničkog i administrativnog osoblja nastavio je djelovati u Istarskoj sceni, ustanovi zaduženoj za organizaciju kulturnih manifestacija u Puli i Istri.

Devetnaest je godina moralo proći da bi Pula osjetila potrebu za kazalištem, obnovljeno kazalište ponovno je otvoreno 5. svibnja 1989. Ni tada nije teklo sve idealno, spoticalo se i lutalo, dok se 1996. nije uhvatio pravac k baš onakvoj instituciji kakvu su predlagali 60-ih godina – Kazališnoj kući Pula.

Od onda do danas puno se toga kvalitetnog i značajnog dogodilo u Istarskom narodnom kazalištu, pogotovo od 2004. kad smo postali Gradsko kazalište Pula. Stali smo u red s onim kazalištima koji imaju dugu tradiciju u profesionalnom radu, a mi smo ponovno (s nekim novim datumom i samim time novim početkom) krenuli stvarati svoju. Imamo jako dobre temelje, jako dobru materiju i još bolje graditelje. To je oporuka koju smo naslijedili i moramo je poštovati.

Izvor: Luka Mihovilović