Lijevo – Desno
Written by Radio Maestral on 22. listopada 2011.
Napokon! I to se desilo…oživio je Maestralov blog. I sada ga treba napuniti. Čime? „Ma piši što hoćeš“ – rekao je Borko…Hm, meni dat slobodne ruke da pišem što hoću? Ne znam koliko je to pametan izbor ali uskoro ćemo saznati . Dakle, što je ovih dana aktualno u ovim ostacima ostataka rasprodane i pokradene države? Ah da, pa to je predizborna kampanja . Predizborna kampanja koja, ako mene pitate, vrijeđa zdravi razum i dostojanstvo svakog iole prosječno inteligentnog Hrvata.
Sa jumbo plakata smiješe nam se Sandro i Paola, naša vrla premijerka otvara sve što stigne, pa tako među građanima kruži priča da djeca uskoro neće moći ni čokoladu otvoriti bez da Jaca dođe na otvaranje. To što su nas političari sustavno potkradali godinama, što su rasprodali sve što se moglo prodati, to što imamo zakone koje niti njihovi vlastiti pisci ne znaju tumačiti, to što nam je birokracija za nešto manje od 5 milijuna stanovnika toliko komplicirana i besmislena a a sve to samo da bi se izmislila nepostojeća radna mjesta na koja će se potom ubaciti nekog svog „kuma“ ili pak tetku, odjednom vise nije bitno, nije goruće pitanje. Sve pada u drugi plan jer eto, izbori su blizu pa sada svu energiju treba usmjeriti u smišljanje novih laži i prevara koje će nas ovce (pardon, građane) ponovo navesti da svoj glas daju lijevima ili desnima.
Demokracija…mo’š mislit. Mogao bih to usporediti sa dućanom u kojem imate relativno velik izbor artikala ali vi godinama birate ista dva artikla od kojih vam je već provjereno loše. Ne živimo mi u nikakvoj demokraciji. Istina, možete reći što god želite o kome god želite, osim ako niste medijski djelatnik. U tom slučaju morate ipak malo pripaziti jer po novom zakonu za klevetu možete završiti i u zatvoru. Ali ako ste običan građanin, uistinu možete na glas reći da vam se od Jadranke i HDZ-a recimo kenja. Problem je što to što vi imate za reći nikoga ne zanima pa je stoga i uzaludno. Sloboda govora i izražavanja jedan je od temelja demokracije, ali to već odavno nije bitno jer nitko ne sluša. Zašto? Jer svi vide samo NOVAC. Svaki dan je utrka sa vremenom, a za novac. Ljudskosti i solidarnosti je sve manje, zajedništva kakvo nam je poznato iz „mračnog“ komunizma također više nema…
Ali nema veze, zato imamo najbolju stvar koju je ljudski um do sada uspio stvoriti. Imamo kapitalizam. Kapitalizam koji nam omogućuje da imamo velike ekrane u svojim dnevnim boravcima, najnovije mobitele u džepovima, nove aute u garažama, nove kredite na leđima, nove minuse na računima… fora je živjeti na dug, ne? Tako vas barem banka može gnajviti ako vam se recimo desi da izgubite posao zbog toga što je neki mladi wannabe tajkun uspio uništiti vašu inače dobrostojeću firmu u kojoj radite preko 20 godina jer je eto, čovjek vidio priliku da strpa koji miliončić u džep, a radnici i njihove obitelji su samo kolateralna šteta. Ima u „lijepoj našoj“ puno takvih primjera pa da ih sad ne nabrajam sve. Siguran sam da svatko tko ovo čita zna za barem jedan takav slučaj.
No dobro, vratimo se mi na ovu prljavu predizbornu kampanju. Ne znam za vas ali ja to više ne mogu gledat. Slabo mi je. A kada mi nije slabo, onda mi se plače. Plače mi se jer su raznorazni samoprozvani vođe i spasitelji uspjeli dovesti ovu zemlju prepunu prirodnih ljepota, nekoć industrijski i poljoprivredno razvijenu, doslovno na prosjački štap. Mogli smo biti novi Monte Carlo sa svime što imamo unutar vlastitih granica. A umjesto toga imamo 50 milijardi eura vanjskog duga koje će otplaćivati i naša djeca. I sada isti ti koji su zemlju doveli u ovu situaciju očekuju vaše glasove, bore se za njih prljavo i bezobrazno vas lažući u oči . Troše vaš novac na prodavanje vlastitih laži vama. Odlično. Kaže se: „Politika je kurva:“ Ja kažem: „Molim vas, ne vrijeđajte kurve, one imaju mnogo više dostojanstva od politike.“ A i svoj kruh zarađuju pošteno i teško za razliku od političara. Probajte vi dati da vas svaki dan guze za neku siću. Pardon, zaboravih, da smo hrvati…nama je to već dugo nažalost svakodnevna pojava. …Ali ne brinite, biti će bolje…jednoga dana…
