HUIU galerija – Multimedijalna serija radova In frame Bojana Koštića

U četvrtak, 29. rujna 2022. g. u 20 sat, u HUIU galeriji u Zagrebačkoj 27 – Pula, otvara se Multimedijalna serija radova In frame Bojana Koštića.

Serija radova In frame multimedijalna je serija radova nastala tijekom 2021. godine, a trenutno ju čini 5 samostalnih radova (serija će se proširivati, a neki radovi nastaju site-specific). Cijela serija kao polazišnu točku uzima kadar, odnosno frame (kadar, okvir, granica vidljivog, struktura) koji služi kao određena granica unutar koje radovi nastaju. Ta granica je i doslovna, određena fizičkim stranicama kadra ili okvira, ali i metaforična – unutar tih granica sam sebe zatvaram i jedino unutar njih djelujem. U svim radovima iz serije koristim vlastito tijelo, odnosno ja sam subjekt svih radnji koje izvodim u nametnutim si okvirima. Radnje su minimalne u svom pristupu, s ciljem što jasnije interpretacije određenih emocija i stanja – straha, strepnje, izgubljenosti, zatvorenosti, pritiska, praznine… Iako sam sebe zatvaram u okvire pojedinog medija, istovremeno te iste granice ukidam svojim intervencijama. U medij se zatvaram, ali kroz njega se i oslobađam. Ideja za ovu seriju se rodila tijekom 2020. i 2021. godine, godine obilježene izolacijom i zatvaranjima – kolektivnim i individualnim. Radovi su nastali kao rezultat mojih osobnih preispitivanja vlastite uloge umjetnika u postojećim kulturno-društvenim okvirima. Koja je moja pozicija, koliko sam slobodan unutar nje djelovati i na koji način? Ovi radovi daju jednu interpretaciju te pozicije umjetnikâ u (ne)postojećim galerijsko-izlagačkim okvirima, autoironijski otkrivaju moje strahove i dileme o vlastitoj poziciji unutar tog konteksta, a kroz humor i apsurd nude bijeg iz tih (samo)nametnutih granica.

In Frame
„Serija radova Bojana Koštića In Frame satkana je od niza multimedijskih instalacija. Glavni protagonist – autor –ostvaren (auto)refleksijama i dostignut vlastitim odrazom nalazi se unutar svojevrsne diverzije prostora medija. Odražen je esencijom kadra – framea – okvira pojavnog i vidnog konstrukta kojim uzima u obzir i obličje monolitnog postamenta koji određuje potpunu vizualizaciju.
Svaki oblik uspostavlja granicu kretanja između fizikalnog, fizičkog i virtualnog prostora koji nas tehnološki obavija u zlatnoj groznici tehnologije unutar sveopće matrice nestvarnog. To i svaka umjetnost jest, rasprostranjena između skladnih i neskladnih, stvarnih i nestvarnih zbivanja, događaja i interakcija s tehnološkim prirodnim čarolijama koje pokatkad vraškom smislenošću uspostavljaju naše mjesto u svijetu i kozmosu. Definiranjem između ja-forme i viđenog postavljamo ga u određene konstrukcije izvan kojih u kvantnome svijetu ne postoji ništa, pa ni red vremena. Simbolske unutrašnjosti i doslovne vidljivosti pokrenutih autoportreta autor metaforički projicira u period obilježen pandemijom bolesti COVID-19. U umjetnikovim optičkim tvorevinama vidimo kako pojedinac proživljava i propituje iskustvo zatvaranja i ograničenje vlastitog kretanja koje je nametnulo društvo, odnosno složeni sustavi, kao i vlastitog moralnog i umnog djelovanja u službi sprečavanja i širenja zaraze. Tjeskobna su stanja koja autor mrežom medija postavlja u fokus vlastitog generiranog autoportreta, lica, cijeloga tijela i njegovih dijelova poput šake. Koštić u genezi postojanja propituje ograničenje metafizičkog koje prodire iza pojavnog, vidljivog i predmetnog uspostavljajući obrazac primjenjiv na razna psihička stanja, vlastita uvjerenja i svjetonazor. To je algoritamski protokol temeljnih životnih funkcija. Bojan Koštić vlastitosti određuje prostor u FPS-u – frekvenciji izmjene slike u sekundi što je izraz vezan za film, računala i kamere – sveukupni digitalni svijet. Indirektno sublimirajući društveni život potisnut na rub virtualnog prostora, autor potencira sabit red stvari. Raspletom takvih okolnosti pojedinac kao umjetnik relativizira postojanje u novoj realnosti preispitujući ulogu i projekt funkcije dosadašnje egzistencije. Kako svaka nova situacija i akcija potiču identifikaciju, neposluh, odbojnost ili reakciju, umjetnik propituje reagiranja na nova pravila i odabire između pregršt ponuđenih istina. Pokucati na vrata Metaverzuma izgleda kao dobra prilika. U njemu je svaka ideja ostvariva. Ali što je s našim presetom –predloškom, kalibriranim setom postavki po kojima smo prethodno funkcionirali, koje su nam održavale prividnu i stvarnu emotivnu stabilnosti uravnotežen osjećaj sigurnosti? Autor materijalizira upravo stanje zbunjenosti, nesigurnosti, procesuiranja, projekcija i nužnosti prihvaćanja novog prostora u vidu umjetničke artikulacije svojosti. Zatvara se u crnu kutiju bez suvišnih detalja, u prostor bez jasnih koordinata, tjelesno-prostornih odnosa – jer prostor uvijek definiramo prema vlastitome tijelu o kojem imamo samo predodžbu – po kojima bismo se orijentirali. Black box – kazališni prostor ima svoje korijene u američkoj avangardi s početka 20. stoljeća, a smatra se mjestom istraživanja čistog, nekompromitiranog kazališta s maksimalnim fokusom na glumačku interpretaciju. Geste u fokusu promatrača otkrivaju autoironiju, a humor i apsurd autoru nude bijeg iz samonametnutih granica. To je međuigra unutar crne kutije iz koje naizgled nema izlaza, osim ako bijeg od slobode koji nameće retrogradni sustav ne preobrazimo u slobodu po sebi. Slobodu bivanja ili virtualnosti u kojoj je svaka uloga protkana novim varijablama i varijantama.”
Paula Bučar

Bojan Koštić (1988., Koprivnica) magistrirao je na odsjeku kroatologije pri Hrvatskim studijima. Paralelno studira i latinski jezik i književnost te stječe titulu prvostupnika hrvatskog latiniteta. Aktivni je član na nezavisnoj kulturnoj i civilnoj sceni, član Ateliera Koprivnica. Suosnivač i programski voditelj Festivala izvedbenih umjetnosti i kazališta (2015 – 2018). Bavi se fotografijom, videografijom, dizajnom i performansom. Izlagao na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi. Finalist nagrade Radoslav Putar 2020. Vlasnik obrta KONTRALIHT za videoprodukciju, fotografiju i dizajn. Radi kao voditelj ureda AK galerije i kao programski koordinator u Forumu udruga nezavisne kulture FUNK. U slobodno vrijeme voli obrađivati drvo, restaurirati stari namještaj i dragati mačke.

Izložba traje do 21. listopada 2022. godine i može se posjetiti od ponedjeljka do petka, od 17 do 21 sat.

Program HUIU galerije sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija, Zaklade Kultura nova, Grada Pule i Istarske županije.