Otvorena samostalna izložba “Uslojeni horizonti svjetla”

U petak, 25. lipnja 2021., u galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre upriličeno je svečano otvorenje samostalne izložbe “Uslojeni horizonti svjetla” troje autora: Darka Brajkovića Njape, Mirande Legović i Slađana Dragojevića.

Riječ je o 7. izložbi iz Programa HDLU-a Istre za 2021. godinu.

Izložbu je otvorio predsjednik HDLU-a Istre Milan Marin, a o postavu su govorili kustos izložbe Eugen Borkovsky te autori Miranda Legović i Darko Brajković Njapo.

Snimka otvorenja i postav izložbe dostupni su online.

“Uobičajena kategorizacija fotografije podrazumijeva kvalitetu u smislu kadriranja, neponovljivosti zabilježenog, atraktivne situacije motiva, stabilne kompozicije. Svako zamućenje ili zakošenje mora imati razložnost. Utoliko je dramatičnije doživjeti ove radove jer su na svakom prisutne tri energije, tri rukopisa, tri trenutka.

Sinergija koja se autorima dogodila može biti mistificirana ili doživljena kao slučajnost. Visoki postotak kvalitetnih rezultata, da se na jednom filmu od 36 snimaka nađe ovoliko likovnih i nadasve smislenih koincidencija, signira međusobno uvažavanje energija umjetnika. Kad bi se autori i dogovarali, a što nisu, teško da bi se mogle desiti ove sukladnosti.

Određivanje radova, izrezivanje iz cijelog negativa/filma, odradili su svi autori i kustos bez protivljenja bilo kojeg od aktera. To znači da je uvažavanje i sukladna energija vladala tijekom realizacije cijelog projekta.  

Predstavljeni prostori slika strukturirani su različitošću gledanja i bilježenja u vremenu koje se ne može definirati. Djelomična čitljivost i raspored znakova izgovara metamorfozu stvarnog. Imaginarij predmeta i situacija u maglovitim suodnosima unosi odlike simbolizma.

Uznemirujuće podsjećanje na oblike nudi nam transcendenciju i osobno propitivanje. Rezultati problematiziraju drugu stranu pojavnosti. Skladnost rezultata pokazuje se kao hologram trenutka. Poput činjenice da notni zapis nije melodija i da tek u izvedbi postaje glazba, kvalitetu predstavljenim fotografijama daje izuzetno usklađen rezultat.

Poput izvedbe instrumenata predano zarobljenih u melodijski niz. Tri autora dogovorenom, ali nepreciziranom, akcijom instinktivno dodiruju horizonte nesvjesnog. Prožimajući slojeve osobnim poetikama, umjetnici vlastitim egzistencijama sačinjavaju dramatičnu ponudu oniričkog propitivanja. Oni zbroj svojih samoća nude zbroju promatračeve samoće. Ovo uslojavanje stvarnosti doprinosi rušenju antropocentrizma čovjekove percepcije.

Osobno se pokazuje, u nesvjesnoj kohabitaciji tri rukopisa, kao opće. Tu je kreativni napor troje autora postigao univerzalan status.”

Eugen Borkovsky