Na današnji dan umro je gradonačelnik New Yorka porijeklom iz Istre
Written by Dean Mladenović on 20. rujna 2021.
Fiorello Henry La Guardia, rođen kao Fiorello Enrico La Guardia u New York, NY, 11. prosinca 1882., umro u New York, NY, 20. rujna 1947., bio je američki političar, najpoznatiji po tome što je, kao republikanac, od 1934. do 1945. godine bio 99. gradonačelnik New Yorka. Prije toga, La Guardia je, od 1904. do 1906., radio kao konzularni agent Sjedinjenih Američkih Država u Rijeci, gdje je pregledao oko 90,000 emigranata (Slavena, Mađara, Nijemaca, Židova i Talijana) koji su iz riječke luke kretali za Sjedinjene Države, a 1916. i 1918. godine izabiran je u Kongres, te ponovno u periodu od 1922. do 1930. godine. Naprasit, energičan i karizmatičan, La Guardia je žudio za publicitetom te ga se smatra jednim od najboljih gradonačelnika u povijesti Sjedinjenih Država. Visok samo 157 centimetara, La Guardia je za života dobio nadimak “Cvjetić”, Fiorello, prijevod njegovog imena s talijanskog. Majka La Guardije rođena je u Istri.
La Guardia, koji je bio vrlo omiljen republikanac, bio je, tokom 1930-ih godina iznimno omiljen u rodnom New Yorku. Pobornik New Deala, La Guardia je podržavao Franklina Roosevelta, inače demokrata, zbog čega je predsjednik davao izdašnu financijsku pomoć New Yorku i ukinuo financijsku podršku La Guardijinim oponentima. Dana 1. siječnja 1934. godine, La Guardia je preuzeo dužnost gradonačelnika New Yorka, što je pozicija koju će zadržati tokom ukupno tri mandata. Revitalizirao je grad i obnovio javnu vjeru u gradsku vlast, koju su dotad obnašali korumpirani demokrati. Objedinio je tranzitni sustav, upravljao gradnjom jeftinih, gradskih stanova i kuća, javnih igrališta i parkova, izgradio zračne luke, reorganizirao policiju, porazio moćnu političku mašineriju Tammany Halla i uspostavio meritokraciju kao osnovu za stjecanje posla, dokinuvši tako patronažu i nepotizam.
Retrospektivno, La Guardia je bio dominantan vođa čija je vladavina graničila s autoritarizmom, ali čija je reformska politika pažljivo krojena kako bi zadovoljila sve sentimente heterogenog grada. Uspio je poraziti korumpirane demokrate, vodio je grad tijekom gospodarske krize i svjetskoga rata, pretvorio grad u idealni primjer primjene politike New Deala i programa javnih radova, a bio je i prvak među imigrantima i etničkim manjinama. Dio njegovog uspjeha bio je posljedica podrške njemu naklonjenog predsjednika SAD-a. Njegova je uprava po prvi puta uključila skupine koje su dotad bile isključene iz političkog sustava, dala je New Yorku njegovu modernu infrastrukturu i podigla očekivanja na polju urbanog razvoja.
Unatoč 12 godina uspješnog vodstva, njegova popularnost tijekom Drugog svjetskog rata naglo opada tako da je 1945. godine odbio kandidirati se za četvrti mandat. Kasnije je radio u Ujedinjenim narodima. Za života je bio mason, a prema novinskim izvještajima odlično je govorio hrvatski jezik.
Preminuo je 20. rujna 1947. godine od posljedica raka gušterače u svom domu u New Yorku. Pokopan je na groblju Woodlawn u Bronxu. Velik broj institucija i lokacija u New Yorku nosi njegovo ime, a među njima su aerodrom La Guardia i Srednja glazbena, umjetnička i glumačka škola Fiorello H. La Guardia. Jedna ulica u Rijeci je 16. studenog 1949. nazvana po La Guardiji.
Izdvojena fotografija: Fred Palumbo
