Kada ste zadnji put vidjeli crvenu vjevericu?
Written by Dean Mladenović on 30. prosinca 2021.
Posljednjih desetljeća pojavila se velika prijetnja autohtonoj crvenoj vjeverici, a riječ je o sivoj vjeverici koja potječe iz Sjeverne Amerike. Uvezena je u Europu, a prvi put u Englesku krajem prošlog stoljeća. Posljednjih pedeset godina siva vjeverica se je nevjerojatno proširila na području Velike Britanije dok je crvena vjeverica postala sve rjeđa te je gotovo u potpunosti nestala s tog područja. Danas se još može pronaći u Škotskoj i ponekim otocima. Siva vjeverica je bila uvezena i u Italiju, nakon toga se je raširila i po okolnim zemljama, pa tako i kod nas.
Nestanak crvene vjeverice je znatno složeniji no što se mislilo. Pomišljalo se da je nestala zato što je siva vjeverica puno jača i veća od crvene pa je agresivnija prema njoj. Napravljena su brojna istraživanja i dokazano je da to nije pravi razlog.
Pravi razlog povećanja brojnosti sive i smanjenja crvene vjeverice je taj što su sive vjeverice bolje prilagođene životu u listopadnim šumama. Crvene vjeverice prilagodile su se životu u crnogoričnim šumama u kojima se hrane pinjolima, plodovima koji se nalaze na vrhovima stabala. Iako ove hrane nema u izobilju barem je prisutna u svim godišnjim dobima i upravo zato su populacije crvenih vjeverica obično rijetke (manje od jedne jedinke po hektaru).
Čak na mjestima gdje ima dovoljno hrane ova vrsta obično ima jedno leglo, rijetko dva godišnje, za razliku od sivih vjeverica koji imaju po dva legla godišnje. Prehrana im je raznolikija pa se na jednom hektaru mogu zateći i šest jedinki.
Brojnije i krupnije sive vjeverice konzumiraju znatno više hrane od crvene vjeverice. Primjerice, obje vrste vjeverica vole jesti lješnjake, no kako su sive brojnije preostaje manje lješnjaka za crvene vjeverice. Najkritičniji faktor je što crvene vjeverice ne vole žireve jer ih ne mogu dobro probaviti što je velika nepovoljnost za njih jer su upravo oni glavni izvor jesenje hrane mnogim životinjama. Za razliku od njih, sive vjeverice obožavaju žireve i do zime uspiju bez muke napraviti masne zalihe.
Tako da je siva vjeverica svojom evolucijskom sposobnošću i prilagodbom polako ali sigurno potisnula crvenu vjevericu svojom brojnošću, crvena vjeverica se povlači jer za nju jednostavno nema dovoljno hrane.
U Italiji su sive vjeverice gotovo u potpunosti istisnule domicilnu crvenu pa su Talijani rigoroznim mjerama odlučili istu u potpunosti istrijebiti (odobreno je lovačkim društvima njihovo ubijanje) i jedna su od rijetkih zemalja koje su u toj nakani uspjele.
Uopće nije čudno kako čovjek svoje greške počinjene prema prirodi uvijek rješava agresijom, siguran sam kako postoji humani način koji bi omogućio hvatanje živih sivih vjeverica i njihovo vraćanje u Sjevernu Ameriku.