Dabrovi vrijedni eko inženjeri
Written by Dean Mladenović on 25. listopada 2021.
Prva asocijacija na dabrove su njihovi veliki i zdravi prednji zubi koji bi jako lijepo pristajali reklami paste za zube i naravno srušena debla uz riječna korita, no dabrovi su puno više od toga, dabrovi su graditelji ekosustava, jer njihov način života pogoduje bujanju života svugdje oko njih, kako biljnog tako i životinjskog.
Dabrovi su vodene i kopnene životinje iz porodice Castoridae i najveći glodavci zemljine sjeverne polutke. Dabrovi su dugi do 1 metra, a visina u hrptu (dio gdje se leđa spajaju s vratom) je oko 30 centimetara, rep im je širok i plosnat duljine oko 30 centimetara, odrasle jedinke teže između 20 i 30 kilograma, boja dlake im je tamnokestenjasta i siva.
Dabrovi su monogamne životinje, spolnu zrelost dostižu u dobi od dvije i pol godine, a tada se i odvajaju od roditelja i traže partnera i svoj teritorij.
Spolno su aktivni u periodu od siječnja do ožujka, parenje se uvijek odvija u vodi. Ženka mlade nosi 105 dana, a mladi svijet ugledaju od travnja do lipnja, ženka u pravilu ima od jednog do maksimalno pet mladunaca.
Kako bi dabar mogao normalno živjeti, jako je bitno da dubina vode u kojoj obitava bude minimalno 30 centimetara, zato dabar i kreće u gradnju brana ako vodotok padne ispod tog nivoa, dabar kreće u akciju i jednostavno čuva vodu tako da ju ne guši potpunim zatvaranjem nego laganom propusnošću. Dabar je isključivi biljojed, ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali. Za hranu koristi preko 300 zeljastih i drvenastih biljnih vrsta.
Drva koje dabrovi koriste za svoju branu
Europski dabar nekada je obitavao na svim po njega prikladnim vodotokovima od juga pa do sjevera europskog kontinenta. Do 2000 godine, dabrova je u Europi bilo od 600 000 do 650 000.
Zbog masovnog izlova dabar je u Hrvatskoj nestao početkom 19 stoljeća, a akcijom „Dabar u Hrvatskoj“ opet je naseljen između 1996 i 1998 godine, procijene brojnosti populacije u Hrvatskoj govore kako ih je 2012 godine bilo oko tisuću, proširili su se po mnogim hrvatskim rijekama, a također su se iz Hrvatske počeli širiti po Sloveniji, Bosni pa čak i Austriji.
Zato kada vidite negdje u prirodi tog vrijednog eko inženjera, pustite ga na miru neka radi svoj posao, a vi samo tiho promatrajte i učite kako se živi priroda.
