Napustila nas je Milena Dravić
Written by Radio Maestral on 15. listopada 2018.
Poslije duge i teške bolesti, o kojoj je šutjela i nosila se s njom daleko od javnosti, legendarna glumica i jedna od najvećih zvijezdi jugoslavenske kinematografije Milena Dravić preminula je u noći sa subote na nedjelju u 79. godini u beogradskom Kliničko-bolničkom centru Bežanijska kosa.
Produhovljena, kao prava dama, u očima joj je i ljetos za posljednjeg boravka u Puli i Hrvatskoj sjajila djevojačka vitalnost i energija, a svatko se u njenom prisustvu brzo mogao uvjerio kakvu je popularnost s pravom uživala – salijetali su je kontinuirano novinari, obični ljudi, organizatori, nekadašnji suradnici, nove mlade filmske ekipe…
Upravo u pulskoj Areni prije tri mjeseca, na otvorenju ovogodišnjeg jubilarnog 65. Pulskog filmskog festivala, posljednji ju je put dugim stojećim ovacijama pozdravila publika u Hrvatskoj. Ovacije su glumicu snažno dirnule, zatvarajući time njezin veliki i neizbrisivi glumački krug, upravo u Areni iz koje se počela uzdizati na pijedestal popularnosti.
– Nisam očekivala… Kad smo ušli pomislila sam: toliko puta sam kao glumica stajala na toj sceni… I sad, ovakvo uzbuđenje… Veličanstveno, kazala je tada. Dan ranije u pulskom kinu Valli, u prisustvu glumice, predstavljena je monografija o Mileni Dravić beogradske novinarke Tatjane Nježić.
– Zaista Pulu obožavam, za Pulu sam vezana zbog mog prvog filma “Vrata ostaju otvorena”, da bi nakon nekoliko godina postala i najmlađi dobitnik Zlatne arene za film “Prekobrojna”, a kasnije i sve druge ‘Arene’. No, prva je bila najdragocjenija. Ja sam u Puli postala glumica! Moja je sudbina vezana za Pulu i uvijek se u ovom gradu osjećam divno jer su ljudi divni, vole umjetnost, vole film i muziku i sve što se prati u toj predivnoj Areni. Volim vas sve, stvarno, rekla je ljetos u Puli.
Protestirala protiv Miloševića
Glumačka heroina bila je žena sa stavom – izašla je na ulice kad se protestiralo protiv Miloševića, ali i nakon ubojstva Zorana Đinđića, dok mnoge njene kolege nisu. O kakvoj je veličini bila riječ govori i to da je Alfred Hitchcock osobno pozvao na jednu večeru i poklonio posebnu fotografiju s njegovim crtežom.
Milena Dravić rođena je u Beogradu 5. listopada 1940. godine. Glumom se počela baviti još kao srednjoškolka, a u karijeri koja je trajala gotovo 60 godina, snimila je stotinjak filmova i osvojila mnogobrojne filmske nagrade. Među njima se ističu Zlatna palma u Cannesu za ulogu u filmu “Poseban tretman” Gorana Paskaljevića, dvije Zlatne i šest Srebrnih arena na Filmskom festivalu u Puli. Dobitnica je i nekoliko nagrada za životno djelo. Najpoznatije uloge ostvarila je u filmovima “Prekobrojna”, “Jutro”, “Kozara”, “Bitka na Neretvi”, “Ljubavni život Budimira Trajkovića”…
Milena Dravić nadživjela je supruga, velikog srbijanskog glumca Dragana Nikolića koji je preminuo u ožujku 2016. S trećim suprugom Nikolićem je od 1972. do 1974. vodila popularni show program “Obraz uz obraz”. Jedan od najpoznatijih domaćih glumačkih parova upoznao se na snimanju filma “Horoskop” 1969. godine, redatelja Bore Draškovića. Prvi suprug bio joj je redatelj Puriša Đorđević, a drugi, sve do njegove prerane smrti u 34. godini, redatelj Vojislav Kokan Rakonjac.
Njezin filmski debi bio je 1959. godine u ostvarenju “Vrata ostaju otvorena” češko-slovenskog redatelja Františeka Čapa, ali je popularnost na glumačkoj sceni počela graditi s prvom “Zlatnom arenom” u Puli 1962. za ulogu u filmu “Prekobrojna” Branka Bauera. Ostvarila je na stotine uloga na filmu, kazalištu, televizijskim filmovima i serijama, a njezina posljednja kazališna uloga bila je Maude u komadu “Harold i Maude” na sceni Beogradskog dramskog pozorišta.
Za jednu karijeru brojke su impresivne: ne samo 93 igrana filma, od čega 50 glavnih uloga, nego 158 djela zajedno s TV filmovima, serijama i kratkim filmovima, dok joj je bogata kazališna karijera počela još 1972. u Ateljeu 212 ulogom u predstavi Bore Ćosića “Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji”.
Upravo za igranja te predstave lopov joj je u beogradskom stanu ukrao Zlatnu Arenu koju je 1962. dobila za “Prekobrojnu”. Ljetos joj je vodstvo Pulskog filmskog festivala obećalo ove zime iznova dodijeliti repliku te nagrade, ali tome se ispriječila sudbina.
(Glas Istre)