Lakrdijaš u pulskom INK

Written by on 18. siječnja 2013.

 

 

Sinoć je na Velikoj sceni pulskog INK nastupio Valter Roša  po uzoru na srednjovjekovne lakrdijaše. Uz predviđenu predstavu bilo je tu, kao i u njegovim prijašnjim izvedbama, komentiranja političke scene, ekonomije, općeg stanja u državi pa čak i imitiranje pulskog glazbenika Brune Krajcara, kojem je iz dvorane bio poslan pozdrav u obliku velikog aplauza.

Kada bi se ovakva predstava uprizorila u srednjem vijeku, naš Valter Roša zasigurno ne bi dobro prošao. Čak štoviše, lakrdijaši su često bili ubijani i kažnjavani na sve načine, jer su bili smatrani bogohulnicima, velikim grešnicima, koji nisu ismijavali ni Boga ni Svece, ali su ismijavali Crkvu, koja je u srednjem vijeku koristila vjeru kako bi iskorištavala narod.

Danas stanje nije ni približno takvo i sinoć su izvedene četiri lakrdije Darija Foa, talijanskog Nobelovca za književnost, glumca, redatelja, dramskog pisca i autora pjesama, koji često koristi srednjovjekovne lakrdije, komediju del arte, kakva je i zbirka Mistero Buffo. Valter Roša, amaterski glumac, član Dramskog studija INK je, zajedno sa svojim mentorom, Aleksandrom Bančićem, voditeljem Dramskog studija INK, preveo tekstove zbirke te je, prenijevši ih na kazališnu scenu, ostao živ, neozlijeđen i potpuno siguran. Pričao je grammelotom, satiričnim jezičnim stilom kazališnih drama, specifičnim za komedijaše iz komedije dell’arte i lakrdijaše, koji su putovali svijetom, zemljama čiji jezik nisu poznavali u potpunosti.

Ova predstava nema scenografiju, kostimografiju, glumac je sam, no unatoč tome, sa scene je moguće doživjeti više likova, koje Valter Roša interpretira i pritom koristi i improvizaciju. Glumac na pozornici govori u svoje ime, on nema klasičnu kazališnu ulogu nekog lika ili masku, kao što je to uobičajeno očekivati u predstavi, što je karakteristika narativnog teatra, koji ruši sve kazališne konvencije i metateatra, koje podrazumijeva svojevrsnu priču u priči, i samim time to postaje  jedna sasvim nesvakidašnja predstava. Osim toga, Mistero Buffo je ovime ujedno i prvi put preveden na hrvatski jezik, što je zaista pohvalno.

Ono što je vrlo zanimljivo je da nam te lakrdije pokazuju kako je srednji vijek, iako smatran mračnim periodom u povijesti čovječanstva, ipak imao neke svijetle točke; a to je ponajprije duh naroda, koji je, potlačen, iskorištavan i ugnjetavan, duhom bio veoma slobodan a te priče su i danas vrlo aktualne.

 

Prenio je tako lakrdije i jedno apokrifno evanđelje na vrlo zabavan i nadasve duhovit način glumeći više likova. Kajin i Abel; Moralnost Slijepca i Hromoga; Grammelot engleskog odvjetnika i Prvo čudo mladog Isusa samo su četiri od dvanaest pripremljenih, stoga je repriza ove predstave svaki put drugačija pa samim time i nije repriza, već nova izvedba.

 

 

Laura Udovičić

18.siječnja 2013.god.

Klikni na slike za uvećani prikaz.

Photos by Danijel Bartolić


Reader's opinions

Leave a Reply

Your email address will not be published.



Current track

Title

Artist

Background